Mnogi ljudi vjeruju da je ljubav najvažnija stvar u životum, a u to smo se i sami uvjerili mnogo puta, jer ljubav nikada ne prestaje da brine ni za koga, bez obzira koliko godina ima, odakle je ili koje je vjere. Jedna takva ljubavna priča je o Sofiji, koja je rođena u Vojvodini 1953. godine. Ona je jednom prilikom sasvim slučajno upoznala muškarca svojih snova, Mustafu, kada je bila u Tuzli. Iako je Mustafa bio iz druge zemlje i imao je drugu religiju, Sofija se odmah zaljubila u njega.
Sofija je jednom prilikom u svom govoru napomenula da je kada se preselila bila u najboljim godinama. U Tuzli je trebala ostati nekoliko dana da posjeti svoje prijatelje, ali je srećom upoznala muškarca svojih snova, kao što smo već rekli Mustafu. Mustafa se preselio u Tuzlu specijalno zbog novog posla koji je dobio, a osjećaj je bio obostran od samog početka. Međutim, njihova ljubav je tada bila zabranjena jer su oboje bili još mladi.
Sofijini roditelji bili su nezadovoljni njenom odlukom da izlazi sa svojim dečkom muslimanom, ali Sofija i njen dečko uvjereni su da je njihova ljubav prava i nije ih briga šta drugi misle. Obje Sofijine porodice su mogle da vide da je njihova ljubav iskrena i jaka, te su zato morale da prihvate svoju vezu.
Sofija i njen momak počeli su kao prijatelji, a za nekoliko dana njihova veza je već postala mnogo dublja. Imali su mnogo toga zajedničkog, poput porijekla i činjenice da su oboje živjeli u različitim zemljama. Uprkos činjenici da su njihovi susjedi često bili neprijateljski raspoloženi jedni prema drugima, njih dvoje su uspjeli ostati bliski. Čak su kupili i prvi zajednički automobil i mnogo putovali sa svojom djecom.