Bosanski, bošnjački, srpski, hrvatski, pravoslavni, katolički, muslimanski najvažnije su riječi -prefiksi u jeziku bh. građana. One određuju gdje tko pripada, gdje je kome mjesto, kako da se ponaša, razmišlja. Na svu sreću ima izuzetaka, rijetki su i stoga toliko dragocjeni.
Anis Kosovac, građanin Konjica koji zna da je svaka žrtva – žrtva, bez obzira na naciju, vjeru ili nevjeru, odlučio je svojim malim sugrađanima Srbima, ubijenim 1992. godine, podići spomen-kapiju na ulazu u groblje.
Čin je to običnog građanina koji je svojom zadudžbinom zauvijek zacementirao sjećanje na nevine žrtve koje su to postale samo zbog imena, samo zato što su bili Srbi u Konjicu.
Priču o Petru i Pavlu iz zaborava je otrgao Dragan Bursać tekstom “Treće streljanje dječaka Petra iz Konjica” zbog kojeg je dobio nagradu European Press Prize 2018. u kategoriji “Mišljenje”.
Podsjećamo, u srpnju 1992. godine šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne sigurnosti Konjic odveli su tri člana ove porodice Golubović iz stana i strijeljala. Supružnici Đuro, Vlasta i petogodišnji Pavle ubijeni su odmah, a sedmogodišnji Petar je ubijen naknadno.
Za ubojstvo obitelji Golubović pred Općinskim sudom u Mostaru osuđen je Miralem Macić na 12 godina zatvora. Kada je izašao iz zatvora uhićen je ponovo, po novoj optužnici za ratni zločin – ubojstvo trojice civila srpske nacionalnosti. Suđenje nije dočekao jer je umro u siječnju 2012., dan prije razmatranja sudske nagodbe.
Trinaest bivših pripadnika Armije RBiH, Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Konjicu uhićno je zbog zločina nad desetinama žrtava srpske nacionalnosti u Bradini, Konjicu i drugim mjestima.
