Mirjana Stevanović iz Orašja ostala je bez sina u krvavom piru Uroša Blažića, a umalo i bez kćerke koja je ubici pobjegla bukvalno sa nišana. Strašne vijesti Mirjani je javila nesuđena prija, majka Anđele koja je pogođena u oko.
Neutešna majka Mirjana Mira Stevanović iz Orašja kod Smedereva ostala je bez sina Nemanje(21) u četvrtak uvečer kada je Uroš Blažić, monstrum iz Dubone kod Mladenovca, došao sa kalašnjikovim u Malo Orašje, pa ubio pet momaka i ranio više osoba na školskom dvorištu i fudbalskom igralištu gde su preuranjeno proslavljali Đurđevdan.
Mirjanina kćerka, a Nemanjina sestra Teodora(19) za to vrijeme je bila sa dvije drugarice na putu ka Duboni. Jedna od njih bila je Nemanjiina devojka Anđela, a druga Andrijana i obe su ranjene u Božićevoj punjavi koja je usljedila u Duboni gde su se, također kod škole, družili mladi iz mesta.
– Ne postoje riječi koje bi opisale našu tugu i očaj. Sahranili smo sina. Preteško je živjeti bez dijeteta, a mi moramo dalje, zbog kćerke koja se nalazi u jako teškom psihičkom stanju. Izgubila je brata i drugare, a drugarice su joj ranjene. Teodora se plaši da izađe iz kuće i samo sa ocem i sa mnom ide na groblje bratu. Gledala je smrti u oči i bježala od zlikovca kojem ni ime neću da izgovorim i uspjela da se spasi – rekla je Mirjana plačući.
Slomljena od tuge, uz plač i jecaje, Mira prepričava kako se desio zločin.
– Moj sin Nemanja je sa drugom Lazarom i drugarima otišao na igralište ovdje u Orašju gdje su hteli dan ranije da proslave Đurđevdan. Ložili su vatru i družili se sa drugarima i drugaricama, a u međuvreemnu je kod njih stigla i moja kćerka koja je kratko bila tu, pa sijela u kola sa dvije drugarice – sa Nemanjinom djevojkom Anđelom i Andrijanom i otišle su u Dubonu. Na igralište je potom došao ubica kojeg je poneko znao iz viđenja kao momka koji je divljao motorom 200 na sat kroz selo , ali moja djeca ga nisu poznavala i time je još strašnije što je pucao u neznance. Kako sam čula on je više vrijemena provodio u stanu u Beogradu, nego u Duboni. Pozvali su ga na pivo, a on je izvadio oružje i rekao “Lezite”. Deca ga verovatno nisu shvatila ozbiljno, a on je pucao na njih i overavao ih – ispričala je majka i od plača nije mogla odmah da nastavi dalje. Poslije nekoliko minuta, nastavila je potresnu ispovest.
– Moja kćerka je dovezla drugarice u Dubonu da bi vidjele Kristinu Panić i društvo, i u prvi mah nije izašla iz kola. Poslije nekih 15 minuta tu je došao ubica i ponovio scenario iz Orašja.Moja kćerka je kada je vidjela da on puca i da je video i nju izašla iz kola i počela da bježi. Izgubljena je bježala i uspjela da se sakrije u nekoj vikendici, a on je pucao za njom, ali je na sreću nije pogodio. Teodora je oko 20 do 11 pozvala policiju, a nije znala da je monstrum u Orašju ubio i njenog brata. Mene je zvala Anđelina majka…- rekla je Mira i “slomila se” u pola rečenice.
Uz očajničke suze rekla je u nastavku – Selo je mrtvo, više ne može da funkcioniše. Majke su ostale bez nasljednika, a ranjena djecu su u bolnici u Beogradu i ko zna sa kakvim posljedicama će da se nose.
Skrhana majka će zauvijek pamtiti kako su je iz sna trgle najcrnje vesti, kao i sliku kada je u bolnici zatekla teško ranjenog sina, upucanog u stomak i nogu. Ona veruje da bi preživeo da su ga prevezli u bolnicu u Beograd umesto u Smederevo, gde nije uspeo da sačeka operaciju.
– Moj sin je bio živ i svijestan je prevezen u bolnici gdje sam ga zatekla i pričala sa njim. On je roditeljima druge povređene djece koji su stigli kad su ga prevozili, rekao da zovu njegovog oca i molio ih je “Spasite-…” tog i tog, ne sjećam se imena tog dijeteta. Ja sam mom sinu kad sam stigla rekla “Sine, izdrži, budi jak , nemoj da zaspiš. Obećao mi je da hoće, ali nije izdržao- rekla je žena i opet briznula u plač.
Nesuđena snaja teško povrijeđena
Nemanjinu djevojku zločinac je pogodio sa tri hica najmanje, i naša sagovornica kaže da će posljedice biti velike i zbog toga je slama tuga.
– Anđela je pogođena sa dva metka u oko i ima teške povrede glave – rekla je Mira.
Masovne ubice da nikad ne izađu iz zatvora
Do 5. maja sretna žena koja je decu izvela na pravi put, a danas i doživotno zavijeno u crno zbog krvavog pohoda Uroša Blažića, tvrdi da ne oseća mržnju prema zločincu, samo nemerljiv bijes i beskrajnu tugu.
– Moje dijete ništa ne može da vrati. Meni ne može biti satisfakcija to što će da se desi sa ubicom. Ravnodušna sam i ne osjećam mržnju, a s druge strane uopšte mi nije jasno da takve ljude država ne može da osudi. Osećamo se ugroženo i izgubljeno jer nije normalno da se uopššte dovodi u pitanja koja je kazna za njega. Dete koje je napravilo zverstvo u školi u Beogradu ne treba da izađe bilo kad i da ugleda svetlost dana, kao ni ovaj stariji monstrum – izričita je majka ubijenog Nemanje Stevanovića.
Otac da odgovara – naoružao sina ubicu
Mirjana Stevanović ističe da je odgovornost i na ocu ubice iz Dubone, a ni za njegovu majku nema reči hvale, kao ni za ostatak porodice.
– Normalni ljudi ne mogu da naprave monstruma, samo bolesni to mogu. Pa ako dete raste u zdravoj porodici postaće dobri ljudi kao što su to bila naša deca, a ako raste u nenormalnoj i ono postoje zlo za ćitav ljudski rod – kazala je neutešna žena.
(Izvor: Novi.ba)
