MOJ SIN POZNAJE DJEČAKA KOJI JE PUCAO, TRPIO JE VRŠNJAČKO NASILJE: PISAC DUŠAN NEDELJKOVIĆ O MASAKRU U ŠKOLI

Pisac Dušan Nedeljković govorio je o stravičnoj pucnjavi koja se ovog jutra desila u OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu u kojoj je ubijeno osmoro djece i radnik obezbjeđenja škole.

Njegov sin ide u ovu školu i pisac je kazao da je jutros probuđen s ovom groznom viješću.-Moj sin je bio učionicu ili dvije pored kabineta u kojoj je taj dječak počeo da puca, koliko znam to se desilo u kabinetu historije. Bilo je sve šokantno. Ja sam otišao u školu i prošao sam kordon policije, izveo sam sina iz škole i doveo ga kući. Jezive su dezinformacije, i sada kada čitam različite vijesti. Molim medije da prestanu da govore i pišu ako nemaju prave informacije – kazao je vidno potresen Dušan Nedeljković u „Uranku“.

Trpio vršnjačko nasilje

Njegovu suprugu, koja je kod kuće jer je na bolovanju, jedna od majki drugih đaka zvala je i kazala joj šta se dogodilo u školi:

-Probudila me je i uspio sam da dobijem sina na telefon. Profesorica engleskog ih je zatvorila u kabinet. Moj sin poznaje tog dječaka koji je pucao i koji je ubio čuvara Dragana, omiljenog među đacima, i izjavljujem saučešće njegovoj porodici. Bio je fenomenalan. Taj dječak je premješten na polugodištu iz A u B smjenu, i koliko znam bio je maltretiran od strane drugara. Bio je žrtva vršnjačkog nasilja i na insistiranje roditelja premješten je u drugu smjenu. Bio je miran, dobar učenik. Definitivno je bio miran i tih. Ja sam očajan. Nemojte me držati za riječ, ja vam pričam šta sam čuo. Moj sin mi je to rekao i znam to iz dječjih priča. Mogu samo da zanijemim. Čim je neko prebačen iz smjene u smjenu možemo biti sigurni da je neki problem bio u pitanju.

„Moramo da se prizovemo pameti“

Ljudi ispred škole su bili potpuno zbunjeni, kazao je poznati pisac.

-Susreo sam se sa suzama majki, zbunjenim očevima, policajcima… Mi malo bezobrazniji smo prošli kroz kordon i preuzeli svoju djecu. Postoje dva ulaza u školu i djeca su evakuisana na ulaz koji se nalazi u dijelu škole koji pohađaju mlađi đaci, učenici od 1. do 4. razreda. Ljudi su šutili. Došli smo do djece i odveli ih kući, bilo je napeto. Ljudi su bili na ivici, jer su svi šutili. Inspektori su smirivali situaciju. Trpimo posljedice nečinjenja, neobrazovanja, nevaspitanja, mržnje u društvu koja se „bustuje“ i preko društvenih mreža. Moramo da se prizovemo pameti, neka zakon odradi svoje, ako imamo zakon – kazao je pisac Dušan Nedeljković.

Related Posts

Nakon što sam saznala da me muž vara

Nakon što sam saznala da me muž vara sa deset godina mlađom djevojkom, odlučili smo da razgovaramo. Nisam željela donositi ishitrene odluke, s obzirom na to da imamo dijete i…

Read more

Jovo iz Surčina 24 godine nije vidio sina koji se odselio u Holandiju: Kad mu je stiglo pismo, prodao je kuću i nestao bez traga

Koliko dugo će otac goniti svog sina? Ovaj narativ istražuje teme tišine, praštanja i transformativne nade koje se pojavljuju čak i nakon dužeg perioda od 24 godine iščekivanja.** Surčin, ljupki…

Read more

Slavka iz Sremske Mitrovice gledala svojim očima kako njenu bebu nose kupcu: Godinama kasnije srela momka i posle 2 rečenice pala u nesvijest

Snaga majke pred nepravdom: životna ispovijest Slavke Pajić Đurišić Uvod: Ispovijesti majki koje su prošle kroz gubitke, bol i nepravdu rijetko koga ostave ravnodušnim. Takva je i priča Slavke Pajić…

Read more

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *