U moru potresnih riječi izdvojio se status Emine Mušije, koja je napisala veoma emotivnu objavu ubijenoj Nizami.
– Rodiš se, tvoji roditelji presretni, pruže ti sretno detinjstvo. Učiš, završiš jednu školu, drugu, odrasteš. Upoznaš njega. Zaljubiš se. Rodiš mu dijete. Curicu. Svoju kopiju. Vaš plod. On postane nasilan. Ti se bojiš. Udari te. Više puta. Odeš u policiju, strah te je za svoje dijete. Prijaviš ga. Bojiš se. On se naljuti. Uzme pištolj. Prebije te. Deformiše ti lice udarcima te gorilske šake. Koristeći mišiće istrenirane u teretani i naduvane steroidima.
Uzme telefon. Uključi live snimanje. Pusti da vaše dijete, tvoja kćerkica sjedi tu, ponovno uzme pištolj i prosvira metak kroz tvoje čelo dok ga gledaš mučeničkim očima punim tuge i straha. Ugasi live snimanje koje je gledalo 15.000 ljudi, svjedoka. Ostavi dijete u lokvi tvoje krvi, lokvi krvi njene mame i ode.
“Sretan i motivisan da nastavi da ubija”
Upali auto, ponovno uključi live snimanje. Sretan i motivisan da nastavi da ubija. Ubije još dvije osobe. Rani tri. I na kraju, kad ga policija stigne, kukavički, bijedno i sirotinjski, upuca sam sebe. Ali ovaj put bez live snimanja. Kao pravi heroj. Jadničak.Ti sada spavaš, vječno, u prostranstvu gdje nema straha. Nema boli. Nema tuge. Nema njega. Jer on ode na drugu stranu. Južniju. Ali nema ni tvog djeteta.. A nije moralo tako biti. Vjerovala si ovoj državi, njenim organima. Vjerovala si sudskoj i zakonodavnoj vlasti da će te zaštiti. Da ćeš živjeti bez straha. Da će on biti daleko. Vjerovala si… U prazno. Ja ne želim vjerovati. Mi ne bi trebalo da želimo da vjerujemo.
Mi treba da promijenimo to vjerovanje u prazno. Ne, mi moramo promijeniti tu prazninu, taj šuplji sistem zaštite nazvan pravosudnim sistemom. Ili otići odavde i nikad se više ne vratiti. Svi mi. Jer ovo nije smrt Nizame Hećimović. Ovo je moralna, građanska i duševna smrt svih nas – stoji u objavi Emine, koja je privukla veliku pažnju korisnika društvenih mreža.
Ranjene tri osobe
Podsjetimo, Nizama Hećimović, prva je nevina žrtva Sulejmanovića. Osim nje, život su izgubili i Onder Džengiz Onder i njegov sin Denis Onder, koji su rodom iz Tutina, ali su imali tursko državljanstvo, jer su kratak period života proveli u Turskoj. Sulejmanović je ranio i suprugu Džengiza Ondera i lokalnog policajca Huseina Kotorića, kao i Nedima Pamukovića, rođaka ubijene Nizame.
Izvor: Crna-hronika.info
