“Imam 27 godina i zadnje 3 godine pred blagdane, Božić, Nova godina, spakujem u 50 koverti po 50 eura i dijelim, obično starijim ljudima, onim što su zbog naših političara prisiljeni da rove i preturaju po kontejnerima, deponijama i sličnim mjestima. Volio bih da mogu i više i češće pomoći, ali nadam da ću moći, još uvijek sam prilično mlad. Danas sam prišao jednoj starici od nekih 70-ak godina koja je svim silama pokušavala do dohvati nešto sa dna kontejnera.
Kada sam joj prišao, uplašila se i postidila. Tada sam joj rekao da joj želim pomoći i ponudio joj kovertu. Par sekundi je nepomično stojala, a onda je uzela svojim starim promrzlim ručicama, a kada je vidjela da je u koverti 50 eura tada mi je rekla da je to previše da uzme i krenulla da mi ih vrati. Tada sam joj rekao da to ne dolazi u obzir, a ona mi je onda rekla da će uzeti, ali da će podijeliti sa nekom svojom komšinicom koja je u istoj situaciji.
Prosto nisam moga da vjerujem koliko plemenitosti i dobrote je bilo u toj starici. Tada sam je bukvalno natjerao da uzme još jednu kovertu i da posebno nju ponese toj svojoj komšinici. Uzela je a prije nego sam krenuo od nje zamolila me da joj dohvatim iz kontejnera manje od polovice hljeba što je i pokušavala dohvatiti prije nego sam joj prišao. Svjesno ovo pišem anonimno jer ne želim da itko išta pogrešno protumači kada je moj humanitarni rad u pitanju to radim zbog sebe i ljudi kojima je pomoć potrebna, ali kada bi ova moja ispovijest potakla barem još jednu osobu da počne da pomaže ljudima kojima je pomoć potrebna, e to bi bilo nešto.
Ako ništa pokušajte spakovati jedan hljeb i flašu mlijeka i okačite to na vidno mjesto, ako treba i na kontejner, vjerujte da će doći u prave ruke… HVALA U IME SVIH MOJIMA JE POMOĆ POTREBNA…”
