Probavna cijev kod čovjeka sastoji se od jednjaka, želuca, tankog i debelog crijeva. Završni dio probavne cijevi čine kolon (debelo crijevo) prosječne duljine 1,7 do 1,8 metara i rektum (ravno crijevo) prosječne duljine 15-18 cm.
Točan uzrok nastanka nije jasan, no postoji nekoliko rizičnih čimbenika vezanih za razvoj kolorektalnog karcinoma.
Druge bolesti. Čvrsta asocijacija uočena je s nekim oboljenjima. Viši rizik za nastanak karcinoma imaju osobe s ranije dijagnosticiranim polipom ili familijarnom anamnezom polipa debelog crijeva, upalne bolesti crijeva (ulcerozni kolitis ili Crohnova bolest), karcinoma gušterače, dojke, jajnika ili maternice.
Nasljeđe. Kao i kod drugih karcinoma, sumnja na kolorektalni karcinom je determinirana i genetskom strukturom. Tako određene osobe nasljeđuju stanja poznata pod imenom familijarna adenomatozna polipoza (FAP) ili Gardnerov sindrom u kojima se polipi crijeva javljaju neovisno o dobi bolesnika i gotovo redovito, unatoč terapiji, dovode do razvoja karcinoma.
Dijeta. Sigurno predstavlja važan čimbenik, no uzročno-posljedična veza nije sigurno dokazana. Svi se slažu da dijeta s dosta voća i povrća reducira rizik za razvoj kolorektalnog karcinoma. Neke studije ukazuju da prekomjerna konzumacija “crvenog” mesa, bogatog mastima i proteinima, povećava rizik za razvoj karcinoma, s čime se ne slažu drugi znanstvenici. S druge strane važna je i prerada mesa, proteini i masti pečeni (roštilj) na visokim temperaturama, mogu producirati potencijalno štetne supstance povezane s kolorektalnim karcinomom.
Ekspozicija kemikalijama. Određene kemikalije, kao što je klor (najčešće se koristi u procesu pročišćavanja pitke vode) može povećati rizik razvoja kolorektalnog karcinoma. Izlaganje azbestu povezano je s učestalijom pojavom polipa debelog crijeva.
Prve simptome raka debelog crijeva pogledajte u videu ispod :
