“U braku sam sa svojom suprugom osam godina i, generalno gledano, imamo dobar odnos.
Imamo dvije kćerke od 2 i 5 godina, a ja imam sina od 10 godina iz prethodne veze.
Međutim, problem je u tome kako se ona ponaša prema mom sinu. Jedva ga primjećuje, rijetko pita kako je, i općenito se ponaša kao da je nevidljiv.
Sinoć je situacija dostigla vrhunac. Proslavljali smo 5. rođendan naše kćerke, a svi su se okupili da pjevaju i slikaju se.
Rekao sam svom sinu da stane s grupom za sliku. Ali odmah nakon grupne fotografije, moja supruga je pogledala mog sina i rekla mu: ‘Izađi iz slike, pomakni se sa strane—želim jednu samo sa svojom djecom.’
U tom trenutku sam vidio kako se mom sinu slama srce.
Potpuno sam izgubio kontrolu. Rekao sam joj da bismo trebali biti spojena porodica i da moj sin zaslužuje da se prema njemu ponaša kao prema svom vlastitom djetetu. Imam osjećaj da ona pravi razliku između ‘njenih’ i ‘mog’ djeteta, i to mi nikako ne odgovara.
Da dodam kontekst, biološka majka mog sina preminula je prije dvije godine. Moja supruga mu je sada jedina majčinska figura. Užasava me pomisao da bi ovo odbacivanje moglo duboko povrijediti mog sina i nanijeti mu psihološku štetu.”
Izvor: Brightside
