“Doktor sam po zanimanju. Došla sam na godišnji odmor u jednu njemačku metropolu.
Vraćam se kući iz grada i čujem tup udarac. Vidim ženu na ulici leži- udarilo je auto i okolo ljudi.
Prilazim i na engleskom se obraćam da sam doktor i da ženu ne pomjeraju jer je htjela da ustane. Pitala sam je da li je dobro i komunicirala je.
Međutim okupljeni ljudi nisu razumjeli engleski izgleda da sam ja bukvalno mahala rukama i vikala da je ne pomjeraju. U glavi mi je bilo kako će zbog nečije nesmotrenosti mlada žena ostati invalid.
Još je tu bio tehničar koji je imao istu namjeru- da je pomjera. Nije mi jasno da jedna tako razvijena zemlja zaposljava zdravstvo koje ne zna osnovna pravila prve pomoći. Drugo, nevjerovatno, tehničar se bukvalno raspravljao sa mnom i bio bezobrazan na srpskom.
Bukvalno mi je dobacivao kako on radi na intenzivnoj njezi i on bi isto tako i kako zna šta radi. Kakav stres.”
(Izvor: Ispovesti.com)
