Jednog dana, zeka i zmija sreli su se u šumi. Zeka se seti da je pre nekoliko dana zadirkivao zmiju, pa joj priđe s osmehom i kaže:
– „Hej, zmijo, hteo bih da ti se izvinim za ono što sam rekao pre neki dan. Nije bilo lepo s moje strane da se šalim na tvoj račun samo zato što nemaš noge.“
Zmija ga pogleda, nasmeši se i odgovori:
– „Ma nema veze, zeko, sve je to prošlost. Nema potrebe da se brineš, sve je u redu.“
Zeka, dirnut njenom dobrotom, kaže s oduševljenjem:
– „Stvarno si super! Evo ti… ruka!“
Na trenutak su oboje zastali, pogledali se – i onda prasnuli u smeh! Jer, ni zeka nema baš ruku kako bismo mi to zamislili, a zmiji naravno nedostaju udovi, pa je zeka zapravo samo želeo da pokaže prijateljski gest.
Pouka: Pravo prijateljstvo se ne zasniva na spoljašnjosti ili razlikama, već na razumevanju, iskrenosti i spremnosti da oprostimo jedni drugima.