Šta je SKLERODERMIJA?
Sklerodermija (sistemska skleroza) je hronična bolest koju karakterišu degenerativne promjene i ožiljci na koži, u zglobovima o unutrađnjim organima, te nenormalnost krvnih žila. Sklerodermija češće pogađa žene nego muškare, a najčešće se javlja u dobi između 30 i 50 godina.
Koji su UZROCI?
Sklerodermija jest rezultat hiperprodukcije i nakupljanja kolagena u tkivima. Kolagen čini tijelo vezivnog tkiva, uključujući i kožu. Iako liječnici nisu sigurni što je tome uzrok, čini se da glavnu ulogu u tome igra imunološki sistem. Iz nepoznatih razloga, imunološki sistem se okreće protiv tijela, te stvara antitijela protiv vlastitog tkiva, a rezultat toga jest hiperprodukcija kolagena te razvoj upala.
raynauds-phenomenon
Koji su SIMPTOMI?
Znakovi i simptomi sistemske skleroze variraju, ovisno o tome koji su dijelovi tijela uključeni. Gotovo svaki bolesnik kao prvi simptom može primjetiti mrlje na koži. Jedan od najranijih znakova jest pretjerana reakcija pri niskim temperaturama ili pak pod emocionalnim stresom.
• Koža – skoro svako ko ima sklerodermiju osjeća otvrdnuće i zatezanje dijelova kože koje izgledaju kao mrlje. Te mrlje mogu biti oblikovani kao ovalne ili ravne linije. Broj, lokacija i veličina mrlja ovisi o tipu sklerodermije.
• Prsti – jedan od najranijih znakova sklerodermije je pretjerana reakcija na niske temperature ili emocinalne poremećaje koji mogu uzrokovati ukočenost, bol ili promjene boje u prstima ruku ili nogu.
• Probavni sistem – kao dodatak refluksu kiseline koji može oštetiti dio jednjaka koji je najbliži želucu neki ljudi sa sklerodermijom imaju i probleme sa upijanjem hranjivih tvari ako im crijevni mišići ne kreću hranu ispravno kroz crijeva
• Srce, pluća i bubrezi – sklerodermija rijeđe može zahvatiti funkciju srca, pluća ili bubrega. Ovakvi problemi mogu postati opasni po život.
scleroderma
LIJEČENJE
Sistemska skleroza se ne može izliječiti, ali se odgovarajućom terapijom mogu olakšati simptomi i poboljšati funkcija. Početna doza D-penicilamina može smanjiti odebljanje kože i spriječiti afekciju organa. Za ublažavanje Raynaudova fenomena koriste se blokatori kalcijevih kanala, uz toplu odjeću, prestanak pušenja, itd. Antacidi se upotrebljavaju za ublažavanje ezofagealnog refluksa, a ACE-inhibitori u kontroli hipertenzije i usporavanju progresije bubrežne bolesti. Za upalni miozitis i perikarditis daju se glukokortikoidi.
