Rođena Njujorčanka podelila je svoje utiske posle preseljenja u Srbiju. Iako ima slovenske korene, njoj se život ovde nije dopao iz više razloga, a ovo je njena priča.
– Ja sam rođena i odrasla Njujorčanka slovenskih korena, ali život u inostranstvu mi je bio san još od 2008. godine — kada sam studirala u inostranstvu u Pragu. Nakon što sam se vratila u SAD, magistrirala sam engleski kao drugi jezik, pripremajući se da svoj san ostvarim. Onda sam se zaljubila u svog najboljeg druga iz srednje škole, koji nikada nije napustio Long Ajlend, i sve se promenilo.
Naša skoro 10-godišnja veza bila je fantastična i ispunjena mnogim divnim uspomenama, uključujući nekoliko putovanja u Evropu. Svaki put kada bismo se vratili u SAD, postavljala bih pitanje zajedničkog preseljenja u inostranstvo. Ali moj tadašnji muž nije bio veliki ljubitelj ideje zasnovane na njegovom otporu promenama.
View this post on Instagram
ako smo starili, postalo je jasno da su naše vrednosti i ono što želimo od zajedničke budućnosti znatno drugačije. Na kraju smo odlučili da se razvedemo u januaru 2020. Bolna, ali neophodna odluka koja nam je omogućila da stvorimo naše idealne živote odvojeno.
Osećala sam se kao da imam drugu priliku da živim svoje snove, a kasnije te godine sam se za stalno preselila u Srbiju. Iako ne želim više da ostanem ovde, zahvalna sam na iskustvima. Srbija me je zaista iznenadila i preseljenje tamo je bilo zanimljivo.
Prvobitno, u martu 2020., rezervisala sam kartu u jednom pravcu za Prag da bih je otkazala kada je pandemija korona virusa potpuno zatvorila pristup zemljama u EU. Bila sam slomljena kada je moje putovanje otkazano, ali Srbija – obližnja zemlja na Balkanu – je i dalje dozvoljavala stranim putnicima posete.
Nikada ranije nisam bila u Srbiji i prilično sam bio neupućena u istoriju i kulturu. Uopšte nisam govorila srpski, a znala sam samo da se tamo tokom 1990-ih desio „zaista loš rat“. Takođe sam znala da imaju mnogo odličnih košarkaša i tenisera. U oktobru 2020. rezervisala sam tronedeljni odmor da to proverim.