PRVE BRAČNE NOĆI STANA MU JE REKLA DA VOLI PETRA: A onda je Milovan uradio nešto što se i danas prepričava!

Donosimo vam priču o pravom vitezu, čovjeku koji je bio običan po svemu, samo se razlikovao po hrabrosti.

Poznati pisac i srpski pjesnik Nedeljko Popadić zabilježio je jednu priču o časti, poštenju i viteštvu.

Navikli smo da uz riječ “Vitez” stoje redovi ispisani o hrabrosti i junaštvu, ali Milovan, kako se zove jedan od junaka priče o čovjeku velikog srca, razumijevanja koji je bio daleko ispred svog vremena, a čini se, i danas je takvih ljudi kao što je on bio. Kako je napisao Popović, sve se navodno dogodilo u mjestu u okolini Plava u Crnoj Gori.

Priču vam prenosimo u cjelosti.

“Bila jednom jedna Stana. Bio jednom jedan Petar. Bilo je to prije sto godina. Ali Stanu nisu namijenili Petru. Namijenili su je njeni drugom. Milovan se zvao. I dođe dan da se Stana uda za Milovana. Puče puška. Natoči se vino. Zapevaše svatovi, pojedoše, popiše i pade noć. Ona prva, bračna, najljepša.

Milovan se skinuo i legao. Legao je i čeka Stanu koja još uvijek sjedi na stolici.

-Ko je ovo sine? – pitala je majka Petra, gledajući u lepu Stanu, pokislu, nenaspavanu, zbunjenu i srećnu.

-Sjedite… – rekao je Petar zaprepašćenim roditeljima i polako ispričao sve. Svi su ćutali. Majka je kršila ruke. Na kraju prozbori:

-Taj čovjek, taj Milovan, on nije čovjek. On je vitez, sine moj.

-Jeste, majko.

-E sada i ti budi.

-Kako, majko? – upita srećni Petar.

-Imam li ja tri kćeri? Imaš li ti tri sestre? Hajd ponovo na konja, sine moj. Grijeh je da takav vitez ostane bez žene. Idi i dovedi ga. Nek bira koju će.

Nakon dva sata, dva čovjeka, od kojih jedan vitez bJeše, jahala su po suncu koje je granulo iznenada. Tako je Milovan izabrao lijepu Božicu i odveo je u dom, u kom je još uvijek mirisala posteljina, neizgužvana i čista. I jedni i drugi su živjeli sretno, do kraja života.

Ovu priču mi je pričao moj brat (treće koleno) Boro Bošković iz Tivta. Događaj se zbio u jednom selu kod Plava, na sjeveru Crne Gore, odakle je Borov i moj pradeda. A vi, koji u ljubav ne vjerujete, znajte da ipak postoji. Lutaju ovim svijetom unuci i unuke junaka ove priče i možda traže vas.”

Izvor:novi.ba

Related Posts

Nakon što sam saznala da me muž vara

Nakon što sam saznala da me muž vara sa deset godina mlađom djevojkom, odlučili smo da razgovaramo. Nisam željela donositi ishitrene odluke, s obzirom na to da imamo dijete i…

Read more

Jovo iz Surčina 24 godine nije vidio sina koji se odselio u Holandiju: Kad mu je stiglo pismo, prodao je kuću i nestao bez traga

Koliko dugo će otac goniti svog sina? Ovaj narativ istražuje teme tišine, praštanja i transformativne nade koje se pojavljuju čak i nakon dužeg perioda od 24 godine iščekivanja.** Surčin, ljupki…

Read more

Slavka iz Sremske Mitrovice gledala svojim očima kako njenu bebu nose kupcu: Godinama kasnije srela momka i posle 2 rečenice pala u nesvijest

Snaga majke pred nepravdom: životna ispovijest Slavke Pajić Đurišić Uvod: Ispovijesti majki koje su prošle kroz gubitke, bol i nepravdu rijetko koga ostave ravnodušnim. Takva je i priča Slavke Pajić…

Read more

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *