Danas smo za vas pripremili dvije zanimljive mini teme. Prvo ćemo razgovarati o procesu umiranja, istražujući što prolazi kroz umove naših voljenih dok otpuštaju svoje duše i potencijalna žaljenja koja mogu imati. Drugi dio članka fokusirat će se na najmanju obitelj na svijetu…
Kada se suoče s neizbježnošću smrti, ljudi često proživljavaju snažne emocije i ponovno procjenjuju svoje živote s novog gledišta. Iako su posljednji trenuci svake osobe jedinstveni, medicinska sestra palijativne skrbi Julie McFadden pružila je vrijedan uvid u tipična žaljenja koja izražavaju pacijenti koji se približavaju kraju svog života. U podcastu koji je vodio britanski kirurg dr. Karan Rajan, Julie je istaknula da su posljednja razmišljanja umirućih pacijenata često usredotočena na aspekte života koje su prethodno zanemarili.
Primjećuje da prevladava žaljenje među pojedincima zbog toga što nisu cijenili vrijeme provedeno u dobrom zdravlju. Julie McFadden, njegovateljica terminalno bolesnih pacijenata u Los Angelesu s više od 15 godina iskustva, često čuje izraze žaljenja od ljudi u vezi s nedostatkom cijenjenja vlastitog zdravlja u boljim vremenima. “To je prva stvar. Ljudi mi često kažu: ‘Voljela bih da sam shvatila koliko je nevjerojatno imati tijelo koje funkcionira’”, dodala je.
Drugi čimbenik koji pridonosi njihovom osjećaju žaljenja je njihova pretjerana usredotočenost na posao, budući da su svoje živote posvetili karijeri. U konačnici, brojni pacijenti koji se približavaju kraju života izražavaju grižnju savjesti u vezi sa svojim odnosima s drugima. Neke od tih veza bile su obilježene sukobima i ljutnjom, dok su druge jednostavno bile previđene. Nadalje, često priznaju da su proveli neumjerenu količinu vremena zabrinuti za mišljenja drugih. Julie primjećuje da pojedinci često osjećaju bol i zbunjenost tijekom svojih posljednjih trenutaka, bore se s disanjem i osjećaju se dezorijentirano.
Ona predlaže da je stjecanje razumijevanja prirodnog procesa umiranja korisno za sve, budući da ta svijest može ublažiti tjeskobu i omogućiti smirenije izbore. Dok raspravljanje o smrti i priprema za smrt može biti nezgodno, može potaknuti osjećaj kontrole i spokoja. Podijeljene anegdote i savjeti služe kao snažan podsjetnik da istinski cijenimo život tako što ćemo njegovati veze, oslobađati se ljutnje i ne brinuti se pretjerano za tuđa mišljenja. Život je kratak i ne treba ga rasipati žaleći za izgubljenim prilikama.
