Mnogo puta smo u filmovima, knjigama i serijama slušali fraze poput: “Ne mogu da živim bez tebe”. Takve riječi zvuče kao najdublji izraz ljubavi, kao potvrda da smo nekome zaista sve na svijetu. I dugo sam i sama vjerovala da kada ti muškarac to kaže, to znači da si jedinstvena, posebna i nezamjenjiva. Međutim, istina je daleko složenija – i manje romantična nego što bismo voljeli.
Poznati psiholog i terapeut za partnerske odnose dr Milan Ristić nedavno je u emisiji o toksičnim vezama izjavio nešto što je izazvalo burne reakcije: “Kada vam muškarac kaže da ne može da živi bez vas, ne izražava ljubav – već emocionalnu zavisnost i potencijalnu manipulaciju.” Iako ova rečenica na prvi pogled djeluje nevino i dirljivo, često je znak nečega mnogo dubljeg i problematičnijeg.
U zdravoj vezi partneri se dopunjuju, ali ostaju cjelovite osobe. Kada neko izrazi da ne može da funkcioniše bez vas, on zapravo poručuje da ste vi njegov oslonac za emocionalnu stabilnost, da bez vas gubi identitet i kontrolu. To nije ljubav – to je zavisnost, a zavisnost se lako pretvori u posesivnost, kontrolu i emocionalnu ucjenu.
U praksi, žene koje su ostajale u vezama gdje su im muškarci izgovarali upravo tu rečenicu, često su kasnije doživljavale oblik psihičke ili čak fizičke agresije. Na početku sve djeluje romantično – on vas obasipa pažnjom, zove stalno, piše poruke, govori kako ne može da spava bez vas. No, kada to postane svakodnevna potreba da zna gdje ste, s kim ste i zašto niste odmah odgovorili – ulazite u opasnu zonu.
Dr Ristić objašnjava da “takvo ponašanje često dolazi iz dubokih nesigurnosti i nerazriješenih trauma iz prošlosti. Osoba traži nekog da ga spasi, da mu ispuni praznine koje sam ne može da popuni. Ali to nije zadatak partnera – to je put ka emotivnom zlostavljanju.”
Jedna žena koja je prošla kroz ovakvu vezu podijelila je svoje iskustvo: “Na početku sam bila oduševljena. Govorio mi je da sam mu sve, da ne vidi život bez mene. Bila sam polaskana. Ali onda sam počela da gubim sebe – nisam mogla da izađem s prijateljicama, sve sam morala da mu objašnjavam, jer bi odmah mislio da ga ostavljam. Počela sam da živim njegov život, a moj se izgubio.”
Ovo ne znači da treba da odbacimo svaku emociju ili da sumnjamo u svakog ko pokaže nježnost. Ali važno je znati razliku između ljubavi i emocionalne zavisnosti. Ljubav kaže: “Volim da budem s tobom, ali mogu i bez tebe jer sam cjelovita osoba.” Zavisnost kaže: “Bez tebe sam ništa. Ako odeš, ja se raspadam.”
Zrela ljubav podrazumijeva granice, poštovanje i povjerenje. Kada neko traži da budete sve – zamjena za roditelja, terapeuta, spasitelja i partnera – to je teret koji nijedna osoba ne može nositi.
Ako se prepoznajete u ovom tekstu, zapitajte se: da li je vaša veza prostor slobode i rasta, ili ste zarobljeni u nečijoj ideji da ste mu sve? Ljubav ne guši, ne stvara paniku kad niste prisutni, ne uvjetuje vas riječima koje zvuče lijepo, ali u sebi kriju teret kontrole.
Ako vas neko voli iskreno, reći će vam da želi da bude s vama – ne zato što ne može da živi bez vas, već zato što s vama vidi ljepši, bogatiji život. A to je prava ljubav – kada biramo jedno drugo, a ne kada jedno drugom postanemo emotivni kavez.
