Danas me pozvala baka i rekla kako želi da proda njivu kako bi meni dala novac da kupim stan. Iako je već dugo u godinama i bori se s demencijom, njena briga za mene ne jenjava.
Baka i deda su mi oduvijek bili ogromna podrška, čak veća nego roditelji — uvijek su bili tu, bez obzira na sve. Dede više nema, a te njive koje baka pominje zapravo već odavno ne postoje. Nema ničega za prodaju… niti bih ja ikada mogao ili htio da uzmem nešto tako od nje.
Ali ono što me najviše dirnulo je upravo njena namjera, njena briga i čista želja da meni i mojoj porodici obezbijedi krov nad glavom.
Bako, neka te zdravlje još dugo posluži. Sam tvoj poziv i misao o meni znače mi više od bilo kakvog imetka. ❤️
