Omer Sinanović je odrastao vjerujući da je musliman, ali u svojoj 21. godini saznao je šokantnu istinu: njegovo pravo ime je Dragoljub Blagojević, a on je zapravo Srbin. Ova nevjerovatna priča o identitetu, ratu i sudbini počinje u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata.
Godine 1941., kada je imao oko dvije godine, Dragoljub je sa svojom majkom i tromjesečnom sestrom Dragicom pokušao pobjeći od ustaškog pokolja u blizini Doboja. Nažalost, njihova majka nije uspjela pobjeći i pronađena je mrtva, dok su djeca nestala. Otac Blagoje, koji je bio na vojnom zadatku, vjerovao je da su i djeca ubijena, te je njihova imena uklesao na spomenik zajedno sa majčinim.
Međutim, Dragoljub je preživio i završio u dječjem logoru u Gradišci. Tamo ga je usvojila muslimanka Vahida Sinanović iz Zavidovića, koja mu je dala ime Omer, po svom pokojnom mužu. Kada se Vahida ponovo udala, njen novi suprug nije želio da odgaja Omera, pa je dječak prebačen u sirotište, a zatim u domove u Bijeljini, Sarajevu i Tešnju.
U domovima je Omer završio osnovnu školu i upisao srednju ekonomsku školu uz stipendiju opštine. Pred odlazak u vojsku, počeo je da istražuje svoje porijeklo, jer je osjećao da ne pripada tamo gdje je odrastao. Zahvaljujući novinaru Dušku Paravcu, koji je objavio članak o njegovoj potrazi, Omer je uspio da pronađe svoju pravu porodicu.
Saznao je da je njegov otac Blagoje preživio rat i da je godinama vjerovao da su mu djeca mrtva. Omer, sada Dragoljub, uspostavio je kontakt sa svojim ocem i ostatkom porodice, što je bio emotivan i dirljiv trenutak za sve njih.Ova priča je primjer kako sudbina može biti nepredvidiva i kako istina može izaći na vidjelo čak i nakon mnogo godina.
Dragoljub je danas svjestan svog identiteta i prošlosti, ali i dalje nosi uspomene na život koji je vodio kao Omer.Njegova priča je svjedočanstvo o snazi ljudskog duha i potrazi za istinom, bez obzira na prepreke i teškoće. Ona nas podsjeća na važnost saznanja o vlastitim korijenima i identitetu.
