Kada sam se zaposlila u jednoj maloj firmi (šef i nas troje radnika), šef mi je rekao da sam ja šesta osoba koja je na toj poziciji i da je petero ljudi dalo otkaz u posljednjih godinu dana. Bilo mi je čudno, jer je posao fin, nema stresova, sjedi se za kompom, nema previše posla, plata pristojna… A onda sam saznala zašto. Došao je red ….

…na prvu platu, koju mi je šef isplaćivao “u ratama” na svakih nedjelju dana. Trebalo je skoro 3 mjeseca da primim jednu platu. Postala sam šesta i posljednja osoba koja je dala otkaz, jer mu je firma propala posle toga. Nema pare za radnike, a želi da posao bude urađen. Žao mi je, rođače, ali ljudi rade za pare, ne jer im je dosadno kod kuće.

Na današnji dan smo rođeni moja supruga i ja iste godine u istoj bolnici. Jutros se ona sprema za posao , a ja spavam, jer radim drugu smjenu. Odjednom sam osjetio kako me neko histerično trese i na sav glas viče VIDI.

Skačem iz dubokog sna i izgubljen gledam u nju, a ona maše testom za trudnoću i govori POZITIVAN JEEEE. Koja sreća bolji rođendanski poklon nisam mogao dobiti, nakon što smo pokušavali 8 godina da dobijemo bebu, konačno…

Samo da trudnoća prođe uredu i da nam dođe mali anđeo.