“Spremala sam se preći ulicu kada mi je neka žena stavila ruku na rame i rekla: ‘Čekaj.’
Dok sam je gledala, pokušavajući shvatiti šta se dešava, dogodila se saobraćajna nesreća, a jedan od automobila se prevrtao niz ulicu, svega dva metra ispred mene.
Da me nije zaustavila, sigurno bih stradala.
Okrenula sam se da je ponovo pogledam, ali nje više nije bilo.
Mogla sam vidjeti u svim smjerovima niz ulicu, i nije bilo šanse da je tako brzo otišla, a da je ne vidim. Jedino što mogu zaključiti jeste da sam možda umislila taj trenutak u svojem sjećanju zbog šoka od nesreće.
Nikada prije niti poslije nisam doživjela ništa ni blizu ‘natprirodnog.’”
