Da biste dobili kiseli kupus koji će ostati ispravan i jestiv do kraja sezone, potreban vam je odgovarajući kupus – birajte domaće i malo pljosnate glavice, so i vodu.
Sve se stavlja u bure koje mora biti izuzetno čisto, drveno ako je moguće, a može biti i plastično. Čuvajte ga na temperaturi od oko 10 stepeni i obavezno ga dobro zatvorite kako bi unutra izbjegli ulazak prljavštine ili insekata. Međutim, ako primijetite skramu na površini vode, zelene ili crne boje, takav kupus više nije za konzumaciju. To je siguran znak da ste napravili pogrešan korak u procesu pripreme, prenosi Krstarica.
Za pripremu kiselog kupusa potrebna vam je odgovarajuća sorta. Birajte domaće, pljosnate glavice s gustim listovima. Za kiselenje su vam potrebni kupus, voda i so. Ako se u vodu doda dovoljna količina soli, nema straha od kvarenja.
Bure u kojem kiseli kupus mora biti izuzetno čisto.
Najbrže se ukisele domaće sorte s tanjim listovima i najslabije razvijenim naborima na samom listu, svjetlozelene boje, na preseku žućkasto-zlatne, koje imaju slabo izražen korijen i blago spljoštenu glavicu. Domaće sorte sadrže visoku koncentraciju prirodnog šećera, što podstiče i ubrzava fermentaciju.
Prilikom pripreme, stavite 2 do 2,2% soli u rastvor.
Kako prepoznati pokvaren kupus?
Ako ste odabrali dobar kupus i pravilno ste pripremili koncentraciju soli, ne morate brinuti o kvarenju. Bure sa kupusom treba držati na temperaturi ispod 10 stepeni kako bi visoke temperature spriječile kvarenje. Pokvaren kupus prepoznaje se po mirisu i ukusu, kao i po skrami na vrhu bureta. Ako je skramu zelene ili crne boje, a debela je, to znači da se razvijaju gljivice.
Međutim, ako glavica, kada se izvuče, nema čudan miris i ukus, tada je kupus dobar.
Kiseli kupus najbolje je čuvati u drvenom buretu. Ako nemate drveno bure, možete koristiti plastično. Bitno je da zagađen zrak i prašina ne ulaze unutra. Nije nužno potpuno hermetičko zatvaranje, ali nije dobro da u bure ulaze prašina i insekti.
preuzeto
