Prema starim Slavenima – ovo drvo u dvorištu najavljuje nesreću
Mnogobrojna vjerovanja o biljkama, nastala još u predhrišćanskom periodu, sačuvala su se do danas kroz narodnu tradiciju i crkvene običaje. Tako se, primjerice, vjeruje da se hrast ne smije sjeći, a za Božić se u kuću unosi badnjak – hrastova grana.
Na krov kuće često se stavlja čuvarkuća ili perunika, jer štite od udara groma. S druge strane, bagrem se ne sadi u blizini kuće – staro mu je ime bilo nerod, a vjerovalo se i da ga nije dobro kalemiti.
Ako je neko drvo moralo biti posječeno jer se osušilo ili mu je korijen počeo narušavati temelje kuće, to može biti dobra prilika da se dvorište preuredi i uredi biljkama koje su naši preci posebno poštovali.
Orah – drvo koje donosi nesreću
Prema narodnom vjerovanju, orah u dvorištu donosi nesreću i smrt. Njegov dubok korijen i gusta hladovina loše utječu na kuću i ukućane. Vjeruje se da nije dobro ni sjediti u hladu oraha, jer „gdje je orah, tu porodica izumire“. Isto se govori i za dud.
Koje drveće se preporučuje saditi?
Prvo treba zasaditi drveće i žbunje, a zatim cvjetnice.
Hrast lužnjak je simbol dugovječnosti i jedno od najsvetijih drveća. Ima raskošnu krošnju i pruža gust hlad. Najbolje uspijeva blizu vode.
Lipa je također bila sveto drvo kod Slavena. Cvjetovi su ljekoviti, med iz lipe je bio glavna poslastica, a lipov ugalj se koristio za pročišćavanje vode. Ipak, ne sadi se iznad mjesta za sjedenje – bolje je sa strane.
Vrba je nekada imala posebnu ulogu u običajima – na Mladence, Cveti i Lazarevu subotu djeca su se simbolično udarala vrbovim grančicama uz riječi: „Rasti kao vrba!“ Njena kora koristi se kao lijek protiv prehlade.
Glog je izuzetno ljekovit za srce, a smatran je i zaštitom od zlih sila – vampira i demona. Postoji bijeli, crveni i crni glog. Bobice se koriste za čajeve, sokove i džemove. Odličan je i za živu ogradu, a pri sadnji treba dodati malo kreča.
Dren cvjeta prvi u proljeće, a plod daje u jesen. Za Đurđevdan se kuće kite drenom kao simbolom zdravlja, a za Bogojavljenje djeci se daje drenov cvijet da bi bila otporna na bolesti.
Jabuka je uvijek bila posebno cijenjena. Nije se jela prije Petrovdana i bila je važan simbol u svadbenim običajima. Srbi su oduvijek kalemili jabuke, a ko ih nije kalemio – nije ih smio ni sjeći. Domaća sorta petrovača sazrijeva u julu, a sadnice koštaju oko 200 dinara.
Šljiva, posebno sorta požegača, bila je omiljena u srpskim krajevima, još od vremena stare postojbine. Smatrana je najkvalitetnijom za sušenje, a njena pokožica sadrži vrijedna etarska ulja.